Hrvatski

NACRT ZA DISKUSIJU

UČINITI PROSTITUCIJU UNIVERZALNOM POVREDOM LJUDSKIH

ZAUSTAVITI UJEDINJENE NARODE U PROMOCIJI PROSTITUCIJE

UZBUNA:

UJEDINJENI NARODI PROMIČU PROSTITUCIJU I PODRIVAJU DRŽAVNE ZAKONE KOJI KRIMINALIZIRAJU POTRAŽNJU PROSTITUCIJE.

 

Na kraju mog otvorenog pisma feministkinjama ispod, pridodato je pismo UN AIDSa koje poziva na normalizaciju prostitucije kao seksualnog rada i dekriminalizaciju sveukupne prostitucije.

Trebamo vašu povratnu informaciju o ovoj izjavi i pozivu na akciju. Molimo vas da nam javite što možete učiniti ili činite u vašoj lokalnoj zajednici u pravcu usvajanja nordijskog modela ili krimilizacije potražnje pored programa podrške onima koje se potražuje za prostituciju.

 

POZIV NA AKCIJU

 

U svjetlu UNove inicijative za promociju prostitucije, tražimo od Glavnog tajnika UNa i Visoke povjerenice za ljudska prava da bez odlaganja stave na raspored UNa saslušanja o štetnosti prostitucije, uzimajući posebno u obzir svjedočenja preživjelih prostitucije u cilju formuliranja same prostitucije (ne samo prometovanja seksom koje već jest protuzakonito) kao povrede ljudskih prava osobe potraživane za prostituciju, a samim time kriminalnim činom potražitelja/klijenta.

 

Molimo da pošaljete email Glavnom tajniku UN i Visokoj povjerenici za ljudska prava (telefon, adresa, email su na kraju ovog dokumenta) i dajte im do znanja da je normalizacija prostitucije normalizacija nasilja protiv žena i bez odlaganja zatražite da saslušaju glasove preživjelih prostitucije i žena koje su izašle iz prostitucije, a koje se gotovo isključivo zalažu za kriminalizaciju potražnje prostitucije to jest njezinih potrošača (nordijski model), uz programe podrše za one koje su kupovane.

 

Također vas pozivamo da se čim prije uključite u međunarodnu kampanju lobiranja UNa da se usvoji nordijski model i da se suprotstave bilo kojim pokušajima legalizacije prostitucije: molimo vas da nas kontaktirate za više informacija o ovom. 

 

Želimo vašu povratnu informaciju:

Kathleen Barry unmakingwar@gmail.com

Kat Pinderkat.pinder@hotmail.com

ZA: Moje sestre feministkinje

OD: Kathleen Barry, Studeni, 2013

www.kathleenbarry.net

Ovo pismo je počelo kao pismo preživjelima prostitucije, feminističkom pokretu i pokretu protiv prometovanja za seks, da bih poručila da sam se vratila, da sam oporavila svoje zdravlje, iako ga starenje stalno vreba, a najvažnije da sam se vratila tamo odakle sam otišla kasnih ‘90.-tih – raditi za to da se prostitucija učini univerzalnom povredom ljudskih prava, koja se priznaje kao oblik seksualnog izrabljivanja i nasilja protiv žena.

Shvatila sam da sam se vratila jednoj novog generaciji radikalnih feministkinja kojih ima svuda na kugli zemaljskoj i koje, umjesto da pokušavaju izumiti feminizam iznova, odbacujući ono što je bilo prije njih, čitaju naše radove, primaju nas s dobrodošlicom u svoj aktivizam dok ucrtavaju svoj vlastiti put. Uzbuđeno promatram s oduševljenjem i vidim da se budućnost radikalnog feminizma proteže daleko preko mojih horizonata, i da one, radikalne feministkinje i preživjele prostitucije pronalaze jedne druge, imajući aboliciju prostitucije kao zajednički ulog.

Abolicija prostitucije. Prije no što sam čak i završila pisanje ovog pisma, baš jutros, primila sam, kao i mnoge od vas, pismo od UN AIDS, koje nas izvještava da su oni, Svjetska zdravstvena organizacija i UN Populacijski fond spremni pretvoriti UN u arenu globalne promocije prostitucije, potkopati abolicionistički pristup nordijskog modela koji kriminalizira one koji kupuju prostituirane, ignorirati iskustva preživjelih prostitucije i cijelu svoju politiku bazirati na promicanju prostitucije za seksualne radnice. (vidjeti kraj ovog članka gdje se nalazi popis koga kontaktirati u Ujedinjenim narodima)

U svjetlu ove nove UNove inicijative, promijenila sam svoje pismo iz proglasa u HITAN POZIV NA AKCIJU ZAUSTAVLJANA UJEDINJENIH NARODA U PROMICANJU PROSTITUCIJE I PRIZNANJA DA JE KUPOVANJE LJUDSKOG BIĆA RADI UPOTREBE ZA SEKS POVREDA LJUDSKIH PRAVA. Da bi se postavili temelji učinkovite globalne akcije koju trebamo upravo sada, želim raščistiti zabunu o predmetu prostitucije koja se pojavila da bi se okužio i kompromitirao feministički pokret i, unutar njega, abolicionistički pokret.

Abolicija! Čega? Na mnogim mjestima, osobito u SAD, to znači aboliciju prometovanja za seks. U redu. Globalno i lokalno prometovanje za seks je ilegalno i moramo vršiti pritisak za jaču provedbu tih zakona. To je toliko ispravno i korektno da čak i većina onih u lobiju seksualnih radnica zauzima tu poziciju (Vidjeti pismo UN AIDS ispod). Problem nastaje kad mnoge feministkinje pokušavaju protegnuti prometovanje za seks tako da ono pokrije i silu impliciranu u prostitucijskoj razmjeni. Naglasak na prometovanju za seks kao izvoru štete u prostituciji ostavlja ženama u prostituciji da pokažu da su bile ili da jesu prisiljene, u svakom momentu i na svaki način, čime se sav teret dokazivanja stavlja na pleća preživjelih. Sila nije konačni kriterij drugih zločina seksualnog nasilja, kao što su silovanje na sastanku ili zlostavljanje supruge. Zašto feministkinje i pokret protiv prometavanja za seks koriste različit standard za žene u prostituciji? Zadržavanje odvojene kategorije za žene u prostituciji od svih drugih žena kojima su muškarci seksualno ili tjelesno naštetili, održava njihovu marginalizaciju čak i u naporima da ih se podrži.

Od 1979. (kad je izašla moja knjiga Female sexual Slavery) tražim da pomaknemo svoj fokus sa toga kako su žene došle u prostituciju, na muškarce koji ih za nju kupuju. A to se postiglo zakonom i zbiljski u nordijskom modelu koji je već usvojen u nekoliko zemalja. Da bi se to učinilo, moramo odbaciti krivo razlikovanje između “prisilne” tj. prometovane i od svodnika kontrolirane prostitucije i “slobodne” prostitucije poznate kao “seksualni rad”. Nadalje, inzistiranjem u pokazivanju da su preživjele prisiljene u prostituciju i prisiljene dok su u prostituciji.

Imajte na umu da je prometovanje za seks jedno od sredstava dovođenja žena i djece na lokacije gdje će biti stavljene/a u prostituciju. A to nikako ne vrijedi za sve koje/i su u prostituciji. Brojne su nevladine organizacije skrenule svoje energije u vođenje kampanja protiv prometovanja za seks, a da ne adresiraju samu prostituciju. Neke vezuju svoje napore samo na prometovanje djece za seks, kao da prometovanje ne šteti odraslim ženama. Druge su usredotočene na odrasle i djecu trećeg svijeta, posebno one koje/a žive u krajnjem siromaštvu koje je za prometače pogodno tlo regrutiranja.

Okvir za takav pristup zovem misionarskim fokusom, sažaljenjem za “druge”: onu siromašnu djecu, one siromašne žene i djecu trećeg svijeta. Misionarski stav europskih i američkih dobročinitelja nudi paternalističku benevolentnost (primjer Nicholass Kristoffa iz New York Timesa i njegova smjela spašavanja djece iz bordela) tamo gdje su potrebni empatija i resursi.

Jesam li prestroga? Misionari su siromašne uvijek smatrali “drugima”, onima koje/a nisu kao mi ostali, jer su Crnkinje/Crnci, Azijatkinje/Azijati ili Hispanke/Hispanci, jer žive u trećem svijetu, jer su djeca i zato jer kao drugi zaslužuju sažaljenje i programe. Najgore je što misionari znaju što je najbolje za siromašne i nesretne. Uzdižući se kroz feminizam i pokret protiv prometovanja za seks, kad se misionari bore protiv prometovanja za seks, ali na opasan način ne diraju prostituciju, oni ostavljaju otvorena vrata za lobi seksualnih radnica, koji je efektivno osvojio ovu novu UN AIDS politiku dekriminalizacije prostitucije.

Feministkinje su oduvijek znale bolje. Mi razumijemo da muško povređivanje i podređivanje žena, prožeto mizoginijom, ne isključuje NI JEDNU klasu, NI JEDNU rasu, NI JEDNU zemlju, NI JEDAN dio svijeta, NI JEDNU grupu ljudi. Prije puno vremena feministkinje su otkrile da žene koje su silovane, diskriminirane, prisiljene na siromaštvo batinama, sve doživljavaju užase takvih uvjeta života. Kultura, država, ekonomska klasa mogu stvoriti varijacije onog što je zajedničko ženskom iskustvu podređenosti, ali ne mogu promijeniti činjenicu da je silovana žena u New Yorku silovana kao i silovana žena u Kongu.

Na isti način kako postoji ono što je zajedničko u ženskom iskustvu muške dominacije, tako i globalna ljudska prava pripadaju, zavještana su, svim ljudima. Ljudska prava primjenjuju se na sve; ona se ne mogu raščlanjivati odvajanjem ljudskih bića u različite grupe, one koje/i su oštećene/i istim činom i one koje/i nisu, kao što se to radi u slučaju prostitucije. To je razlog zašto sam ranih ’80.-tih odabrala usredotočiti svoj rad na prostituciju globalno i na ljudska prava (Vidjeti Prostitution of Sexuality, 1995.)

Od spolne diskriminacije do spolnog nasilja, od braka do prostitucije, zlostavljanje žena obuhvaća svaku kategoriju ljudi. U tom smislu, feminizam se svrstava blizu onog što su globalna ljudska prava ili što bi ona trebala biti, prema izričaju Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima. Tijekom zadnje dekade, počevši sa Švedskom i širenjem na nekoliko zemalja svijeta, “nordijski model” je skinuo teret dokaza sa žena u prostituciji, učinivši kupce odgovornima za zločin kupovanja prostitucije i ponudivši programe podrške kao pomoć ženama da povrate svoje zdravlje, posao i svoje ljudsko dostojanstvo. Pritom je važno da se nordijski model ne poziva na prometovanje za seks kao razlog za takav zakon. Ovo što sada čini UN AIDS, ako uspije, izokrenut će postignuća nordijskog modela, jer više ni jedan dio prostitucijske razmjene neće biti protuzakonit. Ujednjeni narodi stavit će se u poziciju onih koji osiguravaju da muškarcima žene budu dostupne za kupovinu i upotrebu.

Prostitucija je kupovina bilo kojeg ljudskog bića radi upotrebe njezina/njegova tijela za seks, pri čemu je seks bilo što što kupac zamisli od najgorih oblika nasilja, do degradirajućeg pornografskog seksa, do oponašanja ljubavnog susreta s ljudskim bićem koje se jedva razlikuje od pornografske lutke, jer ju se može natjerati da reagira na bilo koji način koji od nje zahtijeva kupac. U toj razmjeni, kupcu je ona tek jedan predmet bez ljudskosti, njegova roba poput nove gume koju je nabavio za svoj auto. Zato je prostitucija povreda ljudskih prava. Ni jedno ljudsko biće se ne bi smjelo tretirati na takav način.

Iz toga onda slijedi da je PROSTITUCIJA TEMELJ SVAKOG PODREĐIVANJA ŽENA I DISKRIMINACIJE PROTIV ŽENA U CIJELOM SVIJETU. Ona podržava spolno nasilje koje jest ono što mušterije kupuju. Ona je pričuvna radna snaga zbog koje se u ekonomiji ne mogu zaposliti sve žene koje traže plaćeni posao. U svijetu koji se razvija prostitucija je pričuvna radna snaga koja ženskim tijelima hrani prometače seksa, jer nema dovoljno plaćenog posla za žene u njihovim zemljama. Prostitucija strukturira obitelji tako da žene u njima nisu supruge, partnerice i ljubavnice, nego ih prisilno dijeli na supruge i kurve, suprotstavljajući žene jedne protiv drugih te tako štiti mušku dominaciju u obitelji kao i na ulicama i u bordelima. Popis nema kraja kao ni muška dominacija ni patrijarhat. On se temelji na spoznaji da žene jesu klasa pa onda ono što pogađa žene u prostituciji pogađa sve žene. Prema tomu, tražiti da prostitucija bude priznata kao univerzalna povreda ljudskih prava znači izjasniti se za pravo na ljudsko dostojanstvo u punom značenju te riječi…. bila prostitucija izabrana ili nametnuta, bila ona ili ne bila prometovana ili podvođena ili su se žene u nju same stavile.

U predloženoj Konvenciji protiv seksualnog izrbljivanja iz siječnja 1994. (Appendix u Prostitution of Sexuality) identificirale smo seksualno izrabljivanje kao povredu ljudskih prava:

Seksualno izrabljivanje je praksa kojom osoba(e) postiže(u) seksualno zadovoljenje ili financijsku dobit ili korist kroz zlorabljenje seksualnosti osobe, uskraćujući toj osobi ljudsko pravo na dostojanstvo, jednakost, autonomiju te fizičku i duševnu dobrobit.

Tu sam stala i otišla, kad sam morala u mirovinu krajem ’90.-tih. Ta konvencija može i ne mora biti ono što zahtijevamo danas, ali je početak razmišljanja o prostituciji i ljudskim pravima. Ona je napor da se slomi patrijarhalna razdovjenosti između seksualnog zlostavljanja žena u prostituciji i svih drugih žena te ispostavlja zakonski okvir ljudskih prava koji podržava kriminalizaciju kupaca prostitucije u svakoj državi.

 

Ovo je dopis od UNAIDS/ Mon, Nov 4, 2013 at 9:20 AM:

Kako svijet može smanjiti povrede ljudskih prava i u isto vrijeme popraviti zdravstvenu sliku u kontekstu seksualnog rada ?

Od Izvršnog direktora (UN AIDS) primateljima

Drage kolege,

Hvala vam na vašim email porukama i na vašem angažmanu u ovom važnom globalnom izazovu: kako da svijet smanji povrede ljudskih prava i u isto vrijeme popravi zdravstvenu sliku u kontekstu seksualnog rada?

Dopustite mi da počnem potcrtavanjem da su napori u borbi protiv seksualnog izrabljivanja i prometovanja ljudima od kritičnog značaja i za zaštitu ljudskih prava i za unapređenje reakcije na AIDS. Prema tomu, Združeni UNov program za HIV/AIDS (UNAIDS) podržava primjenu UNove Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv žena i UNov Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje prometovanje osobama, posebice ženama i djecom.

Krucijalnim vidimo napore usredotočene na identifikaciji i kriminalnom progonu individua i kriminalnih mreža koji izrabljuju i zlostavljaju seksualne radnice putem sile, zavaravanja i prijevare. Ovo uključuje ljude koji nabavljaju klijente za seksualne radnice (zvane ”svodnici” na nekim mjestima) i ljude koji vode bordele. Ljudi koji trpe prometovanje ili seksualno izrabljivanje trebaju imati korist od zaštitnih mjera i trebaju imati puni pristup zdravstvenim i drugim potrebnim uslugama kao i podršku u ponovnom izgrađivanju svojih života. UN AIDS ističe pravo svake osobe da napusti seksualni rad i da ima punoznačni pristup mogućnostima zapošljavanja koje nisu seksualni rad. UN AIDS također ističe pravo sve djece da budu zaštićena od seksualnog izrabljivanja i prometovanja te traži od svih država da poštuju svoje obveze za zaštitu djece

Kako seksualne radnice nose nesrazmjeni teret HIVa (globalno, seksualne radnice imaju 13,5 puta veću vjerojatnost živjeti s HIVom, nego žene u općoj populaciji), UN AIDS se tijekom nekoliko prošlih godina angažirao u obuhvatnim konzultacijama i istraživanju, skupa sa seksualnim radnicama i drugim dionicima, da bi se identificirao i podržao učinkovit, na dokazima informiran i na pravima utemeljeni odgovor za reduciranje ranjivosti na HIV među seksualnim radnicama.

Podaci govore da su stope infekcije HIVom reducirane kad seksualne radnice mogu: organizirati se unutar svojih zajednica; zaštititi se od nasilja, sile i izrabljivanja (uključujući i vlasnike bordela, svodnike, klijente i policiju); zahtijevati sigurni seks od svojih klijenata; i imati pristup zdravstvenim informacijama, uslugama i robama.

UN AIDS se ne zalaže za dekriminalizaciju svodništva ili posjedovanja bordela. Dokazi ukazuju da kriminalizacija seksualnog rada seksualnim radnicama može otežati zaštitu od HIVa, nasilja i/ili izrabljivanja. Kriminalizacija ima nenamjeravane posljedice u primoravanju seksualnih radnica da se skrivaju i da ulaze u opasne situacije, gdje mogu doživjeti zlostavljanje od klijenata, svodnika i policije. Nadalje, kriminalizacija također može pojačati stigmu i diskriminaciju prema seksualnim radnicama. Mnoge seksualne radnice prijavljuju da ne mogu nositi kondome ili pristupiti prevenciji HIVa, tretmanu, skrbi i uslugama podrške zbog straha od uhićenja i progona. Seksualne radnice koje su doživjele zlostavljanje i nasilje rekle su da nisu mogle prijaviti ove povrede svojih ljudskih prava policiji i pravosudnim vlastima, jer su se bojale uhićenja i progona. Mnoge seksualne radnice u zatvorima trpe nasilje kao i povećanu ranjivost na HIV, tuberkulozu i hepatitis C.

U Političkoj deklaraciji o HIVu i AIDSu Opće skupštine UNa, iz 2011., države članice UNa pozvale su zemlje da revidiraju “zakone i politike koje nepovoljno utječu na uspješnu, učinkovitu i jednakomjernu isporuku prevencije HIVa, tretmana, skrbi i programa podrške ljudima koji žive s ili su pogođeni HIVom.”

Iz tih razloga, UNAIDS, WHO, UNFPA i Globalna mreža projekata seksualnih radnica pozvale su sve zemlje da:

▪       Djeluju prema dekriminalizaciji seksualnog rada i uklanjanju nepravične primjene zakona i regulacija protiv seksualnih radnica

▪       Uvedu anti-diskriminacijske i druge zakone koji poštuju ljudska prava radi zaštite seksualnih radnica protiv diskriminacije, nasilja i drugih povreda ljudskih prava

▪       Stave u primjenu zakone i regulacije koje seksualnim radnicama jamče prava na socijalne, zdravstvene i financijske usluge

▪       Učine zdravstvene usluge dostupnima, pristupačnima i prihvatljivima seksualnim radnicama na temelju principa ne-diskriminacije i prava na zdravlje

UNAIDS pozdravlja nastavak dijaloga o ovim kompleksnim problemima.

Iskreno,

Michel Sidibé

ZA FEMINISTIČKI PROSVJED I AKCIJE

Povodom gornjeg pisma koje zamjenjuje raniji napor UN AID da legalizira prostituciju, Kat Pinder ukazuje da je “zanimljivo kako su se okrenuli natrag, a sasvim pošteno, bila sam iznenađena da su uopće išli s legalizacijom. Lobi seks industrije bi ih odmah doveo u red, s obzirom da sve pro seksualni rad grupe podržavaju dekriminalizaciju, koja je po svemu poželjni model industrije seksa. Po modelu dekriminalizacije, oni nemaju nikakvu odgovornost, dok ih legalizacija ipak stavlja u poziciju povinovanja nekim stvarima, što vide kao smetnju.”

ISTAKNITE DA JE PROSTITUCIJA POVREDA LJUDSKIH PRAVA, PRIGOVORITE ZBOG UNAIDS, WHO I UNPF KOJI PROMIČU PROSTITUCIJU I TRAŽITE SASLUŠANJA DA BI SE IZNJELA SVJEDOČENJA PREŽIVJELIH PROSTITUCIJE I ŽENA KOJE SU IZ NJE IZAŠLE NA SLJEDEĆIM ADRESAMA:

United Nations Secretary General, Ban Ki-Moon Phone: 1-212-963-1234, FAX 1-212-963-7055Office of the

United Nations High Commissioner for Human Rights (OHCHR)  Chief Navi Pillay

Telephone: +41 22 917 9220 
Email: InfoDesk@ohchr.org
Palais Wilson 
52 rue des Pâquis 
CH-1201 Geneva, Switzerland.Telephone: +41 22 917 9656 
Mail:  civilsociety@ohchr.org

PROSVJEDUJTE KOD OVIH UREDA KOJI PODRŽAVAJU POLITIKU UN AIDSa PREMA PROSTITUCIJI

Executive Director, Michael Sidibe, UNAIDS executivedirector@unaids.org

WHO, http://www.who.int/dg Dr. Margaret Chan, Executive Director, World Health Organization
Avenue Appia 20
1211 Geneva 27
Switzerland

Telephone: + 41 22 791 21 11
Facsimile (fax): + 41 22 791 31 11

Under-Secretary-General of the United Nations and Executive Director, UNFPA United Nations Population Fund, Dr. Babatunde Osotimehin, and Kate Gilmore,Deputy Executive Director
(Programme) UNFPA, United Nations Population Fund

605 Third Avenue
New York, New York 10158 USA